BUNDEVA (BUČA, TIKVA...): Zanemarena kraljica jeseni

Pradomovina je bundeve tropski dio Amerike gdje su je, kao već uzgajanu kulturu, zatekli prvi doseljenici iz Europe. Velikim brojem uzgajanih vrsta obiluje i Sjeverna i Južna Amerika. Poput drugih vrijednih poljoprivrednih kultura (primjerice, krumpir i kukuruz), i bundeva je prenesena u Europu, ali i u druge dijelove svijeta gdje joj odgovaraju klimatski uvjeti.




Bundeva se koristi kao ljudska i životinjska hrana, ali ima i ljekovita svojstva. Tako, sjemenke zrelih plodova bundeve sadrže fitosterole, tokoferol, u tragovima selen i neke druge elemente, zatim bjelančevine, masno ulje i saharozu, aminokiseline, natrij, magnezij, cink, provitamin A… Sjemenke se uzimaju iz zrelih plodova bundeve, u rujnu i listopadu. Iz njih se dobiva visokovrijedno i cijenjeno ulje (osobito popularno u Hrvatskom zagorju, Međimurju i Podravini).

Najpoznatije su sorte bundeva turkinja, astrahanska bundeva, Lady Godiva ili velika žuta bundeva. Dok u pojedinim našim krajevima bundeva nikada, kao jelo, ne dolazi na stol, u Slavoniji i Hrvatskom zagorju ona je pravi specijalitet. Vrsni kuhari diče se pripravljanjem bundeve na stotinu načina (kao prilog, nabujak, juha, kolač, džem…). Poljoprivrednici se ponose gigantskim bundevama, težim i od 50 kilograma, ali kuhari znaju da su one manje praktične za pripremu jela, a i intenzivnijeg su okusa.

Bundeve, među povrćem, imaju najnižu kaloričnu vrijednost pa ulaze u brojne dijete, a preporučuju se i debljim osobama.

Uz visok postotak minerala (naročito natrija), sorte narančaste boje obiluju i provitaminom A. Prisjetimo se: pomanjkanje provitamina A uzrokuje slabljenje vida, suhu kožu, kosu bez sjaja, mršavljenje, neurozu, nesanicu, slab rad hipofize, štitnjače i spolnih žlijezda.

O djelotvornosti bundevinih sjemenaka na prostatu i tegobe s njom od davnine su znali Nijemci i Romi.


Ljekovitost bundeve

• Sok iscijeđen iz mesnatog dijela bundeve (pulpe) rabi se kao lijek kod psorijaze, zatim kod upalnih procesa u tankom crijevu, kod nekih kroničnih oboljenja bubrega i krvavog proljeva. Sok bundeve dobar je narodni lijek kod crijevnih parazita.
• Osušene i oljuštene sjemenke bundeve pomažu kod problema s mokrenjem zbog povećanja prostate. Kroz duže vrijeme uzimaju se 1 – 2 žlice sjemenki, dva puta tijekom dana.
  Kod oboljenja prostate preporučuje se, osim žvakanja očišćenih sjemenki, uzimanje soka bundeve ili bundevina ulja (2-4 kapi u decilitru mlake vode, ujutro i navečer).
  O učinkovitosti bučinih sjemenaka kod adenoma (povećanja) prostate lako se može uvjeriti svaki muškarac koji ima takvu tegobu (najčešće se radi o otežanom mokrenju). Naime, dok uzima bundevine sjemenke ili pripravke od njih, karakterističnih tegoba nema, a čim se prestane uzimati bundevino sjeme, one se ponovno vrate.
  Liječnici dr. Julian Grant i dr. Henry Feinblatt otkrili su da u ublažavanju tegoba kod adenoma prostate pomažu aminokiseline – alanin, glicin i glutaminska kiselina, a u bundevinim sjemenkama nalaze se baš navedene aminokiseline.
• Tkivo prostate i spermatozoidi imaju visoke koncentracije cinka. Kod oboljenja prostate te su koncentracije znatno manje. Budući da je bundevino sjemenje jedan od najbogatijih prehrambenih izvora cinka, jasno je zašto ono pomaže kod tegoba prostate.
• Bundevine sjemenke imaju u izobilju i magnezija koji, također, prevenira probleme s prostatom. Primjeri opisani u medicinskoj literaturi potvrđuju da su izbjegnuti kirurški zahvati na oboljeloj prostati baš uzimanjem magnezij-klorida i bundevinih sjemenaka.
• U posljednje vrijeme sve se više jedu izdanci iz sjemena bundeve koji su vrlo bogati fosforom. Da bismo dobili bundevine izdanke, koštice treba namakati u vodi (sobne temperature) 36 sati. Zatim se koštice izvade iz vode i ispiru u vodi tri puta na dan – sve dok ne proklijaju. Za klijanje je potrebno zagrijati prostoriju na 21 Celzijev stupanj. Kada narastu tri centimetra, izdanci su spremni za jelo. Jedu se sirovi, na salatu ili kao dodatak drugim salatama.

Bundeva u zamrzivaču

Premda se do svježe bundeve može doći kroz čitavu zimu, dobro ju je imati i pri ruci – u zamrzivaču. Prije stavljanja u zamrzivač bundevi treba oguliti koru i očistiti je od koštica i vlakana u praznoj sredini. Zatim se bundeva reže na kockice, nariba na rezance ili zgnječi u kašu, stavlja u plastične posude ili vrećice i duboko zamrzne.
Zamrznuta se može držati 10 do 12 mjeseci.
Prije kuhanja nije potrebno odmrzavanje.

Izvor: Narodni zdravstveni list